ČETIRI MJESTA GDJE JE NASTANJEN ŠEJTAN
- Prvo: Krevet ili postelja u kojima niko ne spava duže vremena, kako to stoji u pouzdanim predajama od Poslanika, s.a.v.s. (bilježi Muslim). Zato je potrebno, kada nakon dužeg vremena neko želi spavati u takvim posteljama, da se prouči nešto iz Kur’ana ili neka sunetska dova.
Drugo: Mjesto obavljanja nužde. Zato Poslanik, s.a.v.s., u vjerodostojnim predajama preporučuje da se prije ulaska zatraži utočište kod Allaha, dž.š., riječima : Allahumme inni euzu bike minel- hubusi vel- habais (Allahu moj, prizivam Te protiv zla šejtana i šejtanica – bilježi Buharija). Također, na takvim se mjestima ne govori, ne pjevuši, ne koristi mobitel ili neki drugi uređaj, nego se obavi potreba i odmah izađe.- Treće: Odjeća koja se dugo ne oblači, a na što ukazuju predaje od Poslanika, s.a.v.s. (El-Mu’džem el-esvat, Taberani). Zbog toga je lijepo po takvoj odjeći povremeno poprskati malo učene vode ili prije oblačenja proučiti koji ajet ili dovu.
- Četvrto: Kuća u kojoj su figure živih bića ili pas (bilježi Buhari i Muslim). Allah zna, možda se hadis odnosi i na slike živih bića pa je bolje i to izbjegavati. Kur’anska uputa, praksa Poslanika, s.a.v.s., i ponašanje prvih generacija jeste skrivanje dobrih djela jer je to bliže iskrenosti. Što se više kriju dobra djela i manje ih izlažemo javnosti, to je veća šansa da kod Uzvišenog budu primljena i obrnuto. Ko prati društvene mreže, lahko primijeti pojavu da se, pod plaštom ukazivanja na Allahovu moć i veličinu, ustvari želi pokazati svoja veličina, svoji uspjesi i svoji proizvodi.
ZAMARANJE RAZILAŽENJIMA U MANJE VAŽNIM STVARIMA VJERE
Jedna od osoba koja nas je posjetila bila je djevojka sa vidljivim duhovnim problemima, uznemirena, konfuzna, nesređenih misli i riječi. Obzirom da se želi duhovno čistiti, krenula je putem upoznavanja i praktikovanja vjere jer je spoznala da je Allah, dž.š., taj koji daje lijek. Međutim, kroz razgovore i pitanja, vidjelo se kolika je šteta napravljena i izvršen negativan utjecaj na ionako opterećenu dušu od strane nekih njenih prijateljica i učiteljica vjere kroz potenciranje nekih za nju manje bitnih stvari u ovoj fazi života i liječenja. Onaj ko na bilo koji način daje savjete ili propise vjere ne smije zaboraviti blagost Poslanika s.a.v.s., i postepenost u poučavanju vjeri, budući da je svakoj osobi govorio shodno njenom imanskom i mentalnom stanju.
OD ALLAHA OPSKRBU TRAŽITE
Jedan učen čovjek nam pripovijeda jednu poučnu priču. Naime, jedan pobožnjak odselio se u jedan gradić. Nedaleko od stana nalazila se džamija u koju je išao da klanja u džematu. Ubrzo se upoznao sa hodžom koji ga je jedne prilike zaustavio i pitao ko je, odakle je, zašto je došao itd., te ga je tom prilikom upitao od čega živi, na što mu je pobožnjak odgovorio da mu Allah, dž.š., daje opskrbu. Nakon nekoliko dana opet se susreo sa hodžom na nekoj svečanosti i dobio je isto pitanje, od čega živi, na što mu je pobožnjak odgovorio istim odgovorom tj. da nam Allah, dž.š., svima daje opskrbu. Kada su se treći put susreli, hodža mu je opet postavio isto pitanje a pobožnjak mu je ovaj put odgovorio da ima jednog čovjeka koji mu svaki mjesec daje 4 hiljade lira i od toga živi. Nakon te izjave hodža je napokon dobio odgovor koji ga je umirio. Međutim, pobožnjak je u tom momentu rekao hodži kako mora ponoviti sve i jedan namaz koji je klanjao iza njega rekavši mu: „Svaki put kada sam ti rekao da mi Allah daje opskrbu ostao si sumnjičav, a kada sam ti rekao da imam čovjeka koji mi svaki mjesec daje 4 hiljade lira, tada si to prihvatio, što mi govori da ti ne vjeruješ u Allaha! Ti vjeruješ ljudima! Ti ne vjeruješ da nas Allah, dž.š., sviju opskrbljuje.” Kaže Svevišnji u Svojoj Knjizi: „…vi opskrbu od Allah tražite i Njemu zahvalni budite!“ (El-Ankebut, 17.) Također je rekao: „Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane. Opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!“ (Ez-Zarijat 56.-58.)
ATOMSKA BOMBA ZA ČOVJEKOVU DUŠU
Postoji određen broj ljudskih osobina koje su ružne i čovjeku donose štetne posljedice, ali jedna osobina izjeda iznutra i ubija onoga ko je posjeduje. Ta osobina je gajz (غيظ), što otprilike ima značenje opsesivno-ogorčenog bijesa i mržnje prema nekome. Pogubnost ove osobine razumjeće onaj ko ima na umu da ta duhovna bolest (gajz) donosi prokletstvo Uzvišenog Gospodara i Njegovog Poslanika (a šta ima gore od toga!): „…zbog vas grizu vrhove prstiju od bijesa. Reci: Umrite zbog vlastitoga gnjeva…“ (Ali Imran, 119.) Treba znati da ova bolest može pogoditi bilo koga, kako formalno/naizgled učenu osobu i osobu s titulom ili funkcijom, tako i osobu koja se predstavi da liječi druge. Jedini način da se sačuvamo od gajza jeste odgoj duše i čišćenje ove osobine iz naše nutrine.
Doc.dr.hfz. Đevad Hrvačić
PRETPOSTAVKE NISU OD KORISTI
Prema Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu postojanje džina i sihira, kao i njihov uticaj na tijelo čovjeka, jesu istiniti, ali način i vrste uticaja nisu definisani u izvorima. Zato je neophodno da se bude oprezno kod iznošenja u javnost (putem tekstova ili predavanja) navodnih simptoma ulaska ili izlaska džina iz tijela čovjeka, simptoma prisustva džina u tijelu, navodnih mjesta sihira u tijelu i sl., jer je sve to u sferi pretpostavke (zann), a Uzvišeni za pretpostvake kaže: „pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini“ (Junus, 36.). Sve to treba da ostane u sferi ličnog iskustva i mišljenja učača, a podalje od javnog iznošenja kao istine, jer to kod bolesnika može izazvati dodatne probleme i sugestije. Svako onaj ko u javnost iznosi nedokazive stvari i pretpostavke biće odgovoran za posljedice koje je izazvao kod bolesnih osoba.
Doc.dr.hfz. Đevad Hrvačić
DA LI REZULTATE SVOG IBADETSKOG TRUDA IZNOSITI U JAVNOST
Kur’anska uputa, praksa Poslanika, s.a.v.s., i ponašanje prvih generacija, jeste skrivanje dobrih djela, jer je to bliže iskrenosti. Što se više kriju dobra djela i manje ih izlažemo javnosti – to je veća šansa da kod Uzvišenog budu primljena, i obrnuto. Ko prati društvene mreže, lahko primijeti pojavu da se, pod plaštom ukazivanja na Allahovu moć i veličinu, ustvari želi pokazati svoja veličina, svoji uspjesi i svoji proizvodi.
Doc.dr.hfz. Đevad Hrvačić
ČETIRI MJESTA U KUĆI GDJE SE EVENTUALNO NASTANI ŠEJTAN
Prvo: Krevet ili postelja u kojima niko ne spava duže vremena, kako to stoji u pouzdanim predajama od Poslanika, s.a.v.s. (Bilježi Muslim). Zato je potrebno kada, nakon dužeg vremena, neko želi spavati u takvim posteljama, da se prouči nešto iz Kur’ana, ili neka sunetska dova.
Drugo: Mjesto obavljanja nužde. Zato Poslanik, s.a.v.s., u vjerodostojnim predajama preporučuje da se prije ulaska zatraži utočište kod Allaha, dž.š., riječima: Allahumme inni euzu bike minel-hubusi vel-habais (Allahu moj, prizivam Te protiv zla šejtana i šejtanica) Bilježi ga Buharija. Također, na takvim se mjestima ne govori, ne pjevuši, niti koristi mobitel ili neki drugi uređaj, nego se obavi potreba i odmah izađe.
Treće: Odjeća koja se dugo ne oblači, jer na to ukazuju predaje od Poslanika, s.a.v.s. (el-Mu’džem el-evsat, Taberani). Zato je lijepo povremeno po takvoj odjeći poprskati malo učene vode, ili prije oblačenja proučiti koji ajet ili dovu.
Četvrto: Kuća u kojoj su figura živih bića ili pas. (Bilježe Buhari i Muslim) Allah zna, možda se hadis odnosi i na slike živih bića, pa je bolje i to izbjegavati.
Doc.dr.hfz. Đevad Hrvačić
GRIJESI KOJI VODE U VATRU
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se sljedeći hadis: “Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Izbjegavajte sedam grijeha koji vode u vatru.’ Rekoše: ‘O Allahov Poslaniče, koji su to?’ Reče: ‘Pripisivanje Allahu druga, sihr (vračanje), ubistvo onih koje je Allah zabranio, jedenje kamate, jedenje imetka jetima (siročeta), bježanje s bojnog polja i potvora čestitih i nevinih.'” (Buharija, 2766.)
Hadis
Zdrav život nije zagarantovan ako pazite šta jedete. Važnije je da pazite šta jede vas.
Narodna poslovica
KAKVO JE TO ISTINSKO I POTPUNO SLIJEĐENJE SUNNETA?
Sunnet, kao i sve radnje, ima dvije dimenzije: vanjsku, formalnu, vidljivu, i unutarnju, nevidljivu. Vanjska se odnosi na izgled i vidljive postupke, a unutrašnja na radnje srca. Prvu vrstu je mnogo lakše praktikovati, dok druga vrsta iziskuje mnogo truda budući da podrazumijeva odgoj duše, čišćenje i eliminisanje ružnih osobina i poriva, što je ustvari jedna od temeljnih intencija Islama. Upitno je naše pozivanje na sunnet ako insistiramo na vidljivim i formalnim radnjama, a zapostavljamo unutrašnje, srčane sunnete, kao što su:
– Ne tragati za mahanama drugih (još je gore kad se to opravdava nekim tobožnjim vjerskim motivima i opravdanjima u vidu zaštite originalnosti vjere);
– Ne slušati i ne dodavati na gibet (ogovaranje), nego ušutkati, sakriti i tražiti opravdanje (zaboravlja li se kako je prema vjerodostojnim hadisima ogovaranje kada govorimo o drugom ono što mu se ne sviđa, makar istina bila),
– Ne oholiti se nad drugima, sebe smatrajući boljim a njih slabijim vjernicima, griješnicima, novotarima;
– Ne imati pristrasan i selektivan pristup prema muslimanima, pa mi jedan valja, ispravan je i učen, jer se uklapa u moju sliku Islama, a drugi ne može valjati, jer ne misli kao ja;
– Žaliti za „zabludjelim bratom“, na razne načine pokušati mu pomoći i tajno, u četiri oka mu ukazati na grešku, a ne radovati se i jedva čekati obznaniti njegovu zabludu (a mislimo li da Allahu Uzvišenom možemo lagati: „Govorili vi potajno ili javno, On pouzdano zna šta njedre grudi.“ (El-Mulk, 13.),
Molimo Uzvišenog da sunnet slijedimo iskreno u svim njegovim oblicima i segmentima.
Doc.dr.hfz. Đevad Hrvačić
