Ebu Derda, r.a., rekao je: ,,Sve ima ono što ga čisti, a čistoća srca postiže se zikrullahom.” (Bejheki, Šuabul-iman, 520.)
Zikr je ibadet, sjećanje i spominjanje Allaha, subhanehu we te’ala, koji je utemeljen na Kur’anu i Sunnetu. Zikr čisti ljudsko srce od grijeha, što je jako važno budući da jedino čisto srce može spoznati Allaha. Također, zikr čisti ljudske misli kako ne bi trovale srce ukoliko su loše. Zikr se najčešće obavlja izgovaranjem jezikom, određenih riječi koje se odnose na slavljenje, veličanje Allaha Uzvišenog, ali uz osjećanje u srcu i zahvalnost Njemu.
U mnogim kur’anskim ajetima Uzvišeni Gospodar nas podsjeća i upozorava na važnost zikra. Međutim, ponekad se dešava da osobe koje su se podvrgle duhovnom liječenju ovaj ibadet čine isključivo radi liječenja i izlječenja, što je pokazatelj lošeg edeba (odgoja) prema Uzvišenom Allahu. Dešava se da se iz istog razloga čine i drugi ibadeti, pa i namaz. Sve vrste ibadeta pa i zikr praktikuju se uvijek, kako u nevolji tako i u blagostanju.
Da bi osoba imala koristi od zikra, neophodno ga je činiti srcem, u ime Allaha, a On će iz Svoje milosti olakšati stanje i situacije u kojima se osoba nalazi. Ukoliko se zikr, ali i ostali ibadeti, čine isključivo kako bi se otklonila bolest i olakšalo stanje onoga ko se liječi od duhovnih bolesti, postoji opasnost da takav zikr bude od slabe koristi jer svako djelo koje se ne čini u ime Allaha i radi Allaha, manjkavo je, a možda i ništavno.
U zikru se nalazi smiraj srca. Uzvišeni Allah kaže: ,,One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju — a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!” (Er‐Ra’d, 28) Zikrom postižemo Allahovo zadovoljstvo, ali u zikru su i mnoge druge koristi kao što je zaštita od šejtana, buđenje savjesti i svijesti o Allahu, sprečavanje činjenja grijeha i suzdržavanje od njih, zikrom se povećava želja za ibadetom, srca omekšaju i čiste se, zikr jača iman.
Zikr nas približava Allahu i čuva od zaborava Njega Uzvišenog. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allah Uzvišeni kaže: Ja sam s mojim robom kad god Me se on sjeti. Ja sam s mojim robom onda kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, spomenuću ga u Sebi, a ako Me spomene u društvu – Ja ću ga spomenuti u časnijem društvu od toga. Ako mi se Moj rob primakne za pedalj – približiću mu se za lakat, a ako mi se primakne za lakat – približiću mu se za hvat. Ako mi dođe pješice – doći ću mu trčeći!“ (Bilježe Buhari i Muslim) Prema tome, zikr je ibadet koji će se činiti u ime Allaha i radi Allaha, a ne radi liječenja duhovnih bolesti, pa će zikr biti uzrok izliječenja i otklanjanja problema, Allahovom voljom i dozvolom. To je djelo koje je lako na jeziku a teško na vagi dobrih djela pa se treba praktikovati u svim situacijama, svakodnevno, nezavisno od liječenja duhovnih bolesti.
