Svjedoci smo često spominjane dijagnoze ,,sihir rastave’’ koju ponekad ljudi sami uspostave, a na osnovu nekih simptoma. Međutim, koliko god da je opasna takva vrsta eventualnog sihira, nisu manje opasne posljedice takvih dijagnoza, čak i kod onih parova koji eventualno imaju probleme u braku usljed djelovanja nekih duhovnih faktora. Pored toga što je kod pojedinih bračnih parova zaista evidentan problem u braku, nerijetko se dešava da jedan od supružnika taj problem koristi kao olakšicu u svakodnevnici. Također, dešava se da i neke druge neoprezne dijagnoze dovedu do nesuglasica, razdora i nezadovoljstva među supružnicima, preciznije kazano, do većih nereda u braku kao što su fizička i psihička uznemiravanja gdje jedni to koriste kao opravdanje, a drugi kao povod za udaljavanje.
Žene se ponekad prepuste tom stanju koje ih ometa u mnogim segmentima života pa zanemare i najosnovnije kućne obaveze i aktivnost. Bilo je slučajeva gdje žene mjesecima, pa i duže, ne obavljaju nikakve kućne poslove, ni kuhanje, ni čišćenje, niti vode brigu o djeci i suprugu. Ukoliko bi bile opomenute od strane supruga, one bi to shvatale kao nerazumijevanje, a nerijetko i kao jak sihr koji, po njihovom mišljenju, ometa supruga u ispravnom rasuđivanju i pogrešnom viđenju njihovog stanja.
S druge strane imamo pojave u kojima suprug ne vidi ili ne želi da vidi situaciju onakvom kakva jeste pa se dešava da nipodaštava problem, čak i kada je on zaista očigledan. Dešava se da ne priznaje nikakvu mogućnost duhovnog uzročnika problema te odbija ikakav vid liječenja ili da posustaje u liječenju. Naveli smo samo dvije situacije, a ima ih mnogo više. Nijedna od mogućih smetnji nije bezazlena, ali ni nerješiva. Oboje supružnika trebaju izgrađivati imansku i mentalnu postojanost, ne prepuštati se šejtanu i njegovim vesvesama. Isto tako rješenje nije u prebacivanju krivice na drugoga, niti u statičnosti prema rješavanju problema, niti negiranju vidljivog problema. Rješenje je u razgovoru, razumijevanju i toleranciji, a zatim u zajedničkom djelovanju i dopunjavanju. Neophodno je da supružnici jedno drugom budu podstrek na borbu, podrška u toj borbi, podstrek na ibadet, na sve ono što je neophodno preduzeti kako bi liječenje Allahovom dozvolom bilo olakšano te kako bi se eventualni problemi lakše rješavali. To podrazumijeva obavljanje namaza zajedno, ukoliko i kada je to moguće, zajednički odlazak na rukju, korištenje terapija, slušanje predavanja, itd. Također, u momentima srdžbe potrebno je preduzimati preporučene mjere te izbjegavati bilo kakav vid prepirke i svađe. Važno je unositi pozitivne vibracije, optimizam i boriti se na Allahovom putu zajedno.
