Oholost je unutrašnja srčana bolest koja se manifestuje i ima posljedice u pojavnom svijetu. Ona iznutra razara osobu kod koje postoji i može biti kobna za njega do te mjere da završi u džehennemskoj vatri. Uzvišeni Allah je u suri En-Nisa konstatovao da je “čovjek stvoren kao nejako biće“. Nekome je nažalost dovoljno da ga neko potapše po ramenu i pohvali ga pa da pomisli da je velik, iako zna za mnoštvo svojih propusta i mahana. Upravo to je znak slabosti i jedan vid zavaravanja. Pravi vjernik zna svoju realnu vrijednost, zna svoje slabe tačke i oblasti u kojima je slab. Iskreni vjernik zna da pored pozitivnih osobina koje ljudi vide, on ima i mnoštvo negativnih osobina koje zna samo on i njegov Gospodar.
Iskreni vjernik nastoji da bude poput Ebu Bekra koji je, kada su ga neki pohvalili, zamolio Allaha, dž.š., da mu oprosti ono što oni koji su ga pohvalili ne znaju i da ga uputi da bude bolji od onoga kakvim ga oni smatraju. Drugim riječima, Ebu Bekr je bio skroman i priznao je da nije na tom stepenu za koji je pohvaljen i on moli Allaha da mu dā snage da taj stepen dostigne.
Ova bolest prijeti da zadesi ljude na položaju ili ljude koji se ističu po bilo kojoj osnovi u društvu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ako vidite osobe koje druge pretjerano hvale, pospite prašinu u njihovo lice.“ (Bilježi Ahmed i drugi) Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ovo kazao znajući da će taj čin prouzrokovati oholost u duši onoga kome se to čini.
Oholost je da sebe vidiš iznad drugih i da druge omalovažavaš misleći da više vrijediš od njih. Za oholost se zasigurno može reći da je to jedan vid zuluma ili nepravde jer osoba koja se oholi ne pridaje pažnju svojoj okolini. Možda se ova bolest na prvi pogled ne doima toliko opasnom dok se ne pogledaju ajeti i hadisi koji govore o oholosti.
U nekoliko ajeta Allah, dž.š., nas upozorava da oholost vodi do nevjerstva jer većina onih koji se ohole neće da se povinuju vjeri u Allaha i Allahovoj odredbi, ustvari odbijaju sam iman i vjerovanje općenito. Šta više, Allah neće uputiti onoga koji se oholi i zato kaže: „Odvratiću od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili.“ (El-E’araf, 146.)
Od Sufjana ibn Ujejne, poznatog tabiina (generacija iza ashaba – Poslanikovih, s.a.v.s., savremenika), prenosi se da je rekao: „Ko bude činio grijeh zbog strasti, može postojati nada da će mu se oprostiti, ali ko ga bude činio iz oholosti, onda postoji opasnost da će biti proklet od Uzvišenog Allaha jer je tako postupio Iblis prokleti. On je iz oholosti učinio grijeh pa ga je Allah, dž.š., prokleo. Prema tome, velika je razlika između činjenja grijeha iz slabosti i iz oholosti.
Ibn Kudame el-Makdisi veli: „Najgora vrsta oholosti jeste ona koja čovjeka sprječava da nešto novo nauči ili da prizna istinu i da je slijedi“. Može se desiti da ohol insan spozna i nešto nauči, ali ga njegov nefs, njegovo JA sprječava da se povinuje istini. Uzviše Allah, navodeći primjer kako oholost može čovjeka odvesti u nevjestvo, kaže: „I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: ‚Ovo je prava čarolija!’ I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci“. (En-Neml, 13-14.)
Ako bismo htjeli da definišemo oholost, najbolji način bi bio da se obratimo hadisu u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., definiše oholost i kaže: “Oholost je neprihvatanje istine i omalovažavanje drugih.“ Mudri Lukman je savjetovao svog sina kao primjer kako bi se svako od nas trebao odnositi prema svojoj djeci, ako se kod njih zapazi ova osobina. On bi mu govorio: “Iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog“. (Lukman, 18.)
U hadisu kojeg prenosi Ebu Seid el-Hudri stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Prepirali su se Džennet i Džehennem, pa Džehennem reče: ‘U mene će ući svi oholi i uobraženi‘.“ (Bilježi Muslim) Hadis koji šalje jako upozorenje u vezi oholosti jeste: “U Džennet neće ući ko bude imao u srcu makar koliko trun oholosti.“ (Bilježi Muslim) Upravo zbog ovog hadisa treba da se govori o ovoj temi jer uspjeh na Ahiretu uslovljen je time da oholosti nemaš ni koliko je trun.
